Na osnovu člana 3 stav 1 tačka 4 Odluke o Savjetu za saradnju organa državne uprave i nevladinih organizacija („Sl.list CG“, br. 19/25), Savjet je na sjednici održanoj 13. marta 2026. godine razmatrao materijale od značaja za unaprjeđenje saradnje organa državne uprave i nevladinih organizacija i s tim u vezi, podnosi sljedeću:
INICIJATIVU
Ministarstvu javne uprave u cilju izmjene Uredbe o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija („Sl. List CG“, br. 41/18), u odnosu na član 5 koji glasi: “Za člana radnog tijela nevladina organizacija može da predloži samo jednog predstavnika. Predstavnik nevladine organizacije u radnom tijelu može biti lice koje: – ima prebivalište u Crnoj Gori; – ima iskustvo u oblasti na koju se odnosi pitanje koje sagledava ili normativno uređuje radno tijelo; – nije član organa političke partije, javni funkcioner, državni službenik, odnosno namještenik“.
Savjet predlaže da se iz člana 5, stav 2, tačke 3 riječi „javni funkcioner“ brišu.
Obrazloženje:
Prvom Uredbom koja je donijeta 2011. godine, po prvi put uvedeno je navedeno ograničenje i termin „javni funkcioner“. Takođe, u Uredbi koja je donijeta 2018. godine (“Službeni list Crne Gore”, br. 041/18 od 28.06.2018) i koja između ostalog uređuje način izbora predstavnika nevladinih organizacija u tijela koja formiraju organi državne uprave, a koja su dominantno usmjerena na kreiranje dokumenata javnih politika (strateških planova, zakona, podzakonskih akata i dr.), zadržano je ograničenje po kojem predstavnik/ica nevladinih organizacija u ovim tijelima ne može biti lice koje je član organa političke partije, javni funkcioner, državni službenik, odnosno namještenik.
U periodu donošenja Uredbi, političke okolnosti u zemlji su bile takve da je ograničenje u ovom dijelu bilo neophodno kako bi se organičio potencijalni uticaj jedne političke partije na sve procese u društvu. Od tog perioda do danas Crna Gora je sazrijevala kao demokratska zajednica, što je dovelo do novih zakonskih rješenja kojima je omogućeno da predstavnici nevladinih organizacija učestvuju u ključnim upravljačkim tijelima nezavisnih institucija i regulatornih organa.
Članovi i zaposleni u nevladinim organizacijama se uključuju u upravljačke strukture nezavisnih institucija npr. Savjet agencije za sprečavanje korupcije (ASK), Savjet nacionalnog javnog medijskog servisa RTCG, Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge, Tužilački savjet i dr., ali svoj rad nastavljaju u nevladinim organizacijama. Takođe, izborom i imenovanjem (najčešće od strane Skupštine Crne Gore) u upravljačke strukture nezavisnih institucija, regulatornih organa, predstavnici nevladinih organizacija stiču status javnog funkcionera.
Sa druge strane, kada se formiraju radna tijela organa državne uprave radi izrade zakona, strategije kao i kada se formira neko savjetodavno tijelo koje ne donosi obavezujuće odluke, predstavnici nevladinih organizacija koji su prethodno stekli status javnog funkcionera prethodnim angažovanjem, u skladu sa članom 5 ove uredbom, nijesu u mogućnosti da učestvuju u radu navedenih tijela.
Takođe, treba imati na umu da je suština učešća predstavnika nevladinih organizacija u radnim tijelima upravo ta da svojim znanjem i iskustvom doprinesu kako pripremi tako i implementaciji javnih politika.
Polazeći od činjenice da je broj aktivnih nevladinih organizacija koje posjeduju potrebne kompetencije i ekspertizu u različitim oblastima od javnog interesa kao i broj članova i zaposlenih u ovom sektoru ograničen i pored svih nastojanja u prethodnih nekoliko godina da se okruženje za rad učini boljim, još uvijek se nijesu stvorili stabilni uslovi za razvoj nevladinih organizacija koji će omogućiti da se značajniji broj zaposlenih i angažovanih u u ovom sektoru zadrži duži vremenski period i stekne znanja koja će omogućiti adekvatno zastupanje njihovih stavova u radnim tijelima koja formiraju državni organi.
Treba imati na umu da shodno članu 5 Uredbe, nevladine organizacije čiji predstavnik je stekao status javnog funkcionera, ne može biti predložen u sastav radnih tijela koje formiraju državni organi kao npr. ni članovi Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore koji nesumnjivo, kao profesori, imaju znanja koja mogu biti stavljena u funkciju razvoja pa i posredstvom nevladinih organizacija.
Situacija je dodatno problematična na lokalnom nivou jer neke jedinice lokalne samouprave (npr. Glavni grad Podgorica) imaju svoje akte kojima je učešće nevladinih organizacija u radnim tijelima uređeno na identičan način kao i u pomenutoj Uredbi. Ne treba previše obrazlagati da je na lokalnom nivou van Glavnog grada još veći problem uključiti predstavnike nevladinih organizacija koji svojim kapacitetima mogu doprinijeti kreiranju lokalnih javnih politika.
U periodu pred nama, Crna Gora će izvjesno postati članica Evropske unije, što će dodatno podstaći promjene u pravcu većeg učešće predstavnika nevladinih organizacija u upravljačkim strukturama institucija. U periodu pred nama, upravljačke strukture javnih preduzeća biće otvorenije za učešće predstavnika civilnog društva na uštrb učešća partijskih predstavnika. U ovom kontekstu potrebno je omogućiti predstavnicima nevladinih organizacija da učestvuju u kreiranju javnih politika i onda kada su imenovani kao javni funkcioneri u upravljačkim strukturama nezavisnih institucija.
Sa druge strane odredbe člana 5 opravdano zabranjuje da predstavnik nevladinih organizacija može biti član organa političkih partija ili državni službenik, dok sa druge strane nema opasnosti da će predstavnik nevladinih organizacija koji je na osnovu članstva u upravljačkoj strukturi nezavisnih institucija ili regulatornih organa, stekao svojstvo javnog funkcionera, raditi suprotno javnom interesu.
Inicijativu možete preuzeti ovdje
